Pučka stara veselica Trnjanski krijesovi, koja je zadnji put održana davne 1989. godine, ponovo se održala u subotu, 31. svibnja, na Savskom nasipu.
  Štandovi sa svim i svačim,lutkarska predstava, pozornica sa različitim performerima, vrhunac je paljenje  krijesa.

Sva su djeca bila pozvana na predstavu, pa smo se moj stolček i ja sretno odazvali pozivu.

Prvi puta sam se vozila brodom po Savi!To je za pamčenje, pa ni suzu nisam mogla skriti!Koliko volim moj grad!

Nedjelja...Tek je sedam...Moji još spavaju...Gledam kroz prozor,a na travi mraz,sunce trlja još pospane oči...Idem-ne idem,pitam se,a onda ona odlučna ja, počne sa oblačenjem i spremanjem.Za 10 minuta bila sam gotova,tiho se iskradajuči iz stana...I već veselo, iščekujući susret sa novim danom stvorenim baš za mene,silazim stepenicama ,uzimam svoj "mercedes" i jurim prema Bundeku dok mi prste bride od hladnoće...A kad sam stigla-koje li ljepote...Tišina,mirisi,jutro i ja...

Stajala sam ispod voćke , gledala grane prepune nježnih bijelih cvjetova, i udisala proljeće...a još zima je...   

Nakon što sam organizirala dvije izložbe u Zagrebu, imala sam intervju sa dragom novinarkom g. Majdom Makovac za dječju emisiju- Stigla je pošta.Isto tako zajedno smo složile  tekst za časopis - Mama&Beba.
Sretna sam što sam bila sudionik ovako lijepe akcije,djeca su mi ispred svih i svega.

I boli me jako, jako, ona reklama- MANJE BOLI KAD JE MAMA BLIZU

PA SE PITAM -ZAR CIJELA HRVATSKA NE MOŽE DATI TRI KUĆE ILI BAR TRI STANA ZA RODITELJE TAKO BOLESNE NAŠE DJECE!!!


LJUDI , KOJI TO MOŽETE OSTVARITI, GDJE STE!!!



www.nakitsnova.com/get/Stigla_je_posta.mp3





 Klikni na sliku da ju povečaš
 

Upitala sam srce svoje ,
dal još isto ljubi srce tvoje,
a ono je lupat stalo,
 kao da iskočit želi,
i odgovor mi rječit daje, 
ono se i poslije 32 godine samo  tebi tako veseli...




Na Valentinovo smo se u Pivovari zaručili, 
prvoga sina Valentino nazvali.



SRETAN IMENDAN MOME ŽIVOTNOM SUPUTNIKU, SINU VALENTINU  I SVIM VALENTINAMA I VALENTINIMA

Na današnji dan,
obnovi svoj san,
pruži srce na dlanu,
i budite sretni u ovome ljubavnom danu

SRETNO VALENTINOVO
 

Pazim da vozim unutar biciklističke staze, što baš i nije lako s obzirom na krhotine stakla i sveg mogučeg smeća.U jednom trenu podignem pogled, a kraj mene suzno dječje lice, dječak od otprilike 11 godina.Stanem malo dalje od dječaka, vratim se.U rukama je prevrtao mobitel, a suze teku i teku.

-Što je zlato, zašto plačeš?-imala sam mekane rukavice na rukama i nježno mu brisala potoke neutješnih suza.

-Bio sam na nogometu. Ne mogu nazvati doma,istekla mi kartica.Tata radi, a autobus za Hrvatski leskovac mi ide tek u 2 sata.Sada je tek 11.-i opet suze.

-Nemoj plakati.Imam  mobitel i sada ćemo nazvati mamu.

Dao mi je broj, zovem, ali uključuje se sekretarica. Mama se ne javlja.

-Ništa, ajmo nazvati tatu!

-Dobar dan, ovdje..., molim vas gospodina....

-Ja sam.

- Molim vas da nazovete na ovaj broj mobitela.Tu sam kraj vašega sina, ne može vas nazvati, istekla mu je kartica...

Nazvao je dijete na njegov mobitel, a dečkić mu je sve ispričao.Čula sam da mu maleni priča da sam stala  i ponudila mu pomoč.Završili su razgovor.Otac nije tražio da mu se javim. Maleni je zbunjeno rekao

-Hvala vam što ste mi pomogli.Doći će netko po mene.

Slabašan osmijeh, šmrcaj i suza koja se zadržala na licu zagrijali su mi srce...

Pomilovala sam ga po glavi ,obrisala mu i tu zadnju suzu.Pozdravili smo se i ja sam otišla svojim putem...

Kakav hrabri mališan, tako pristojan i drag...Mislim da nema veze s odgojem, jednostavno je takav rođen...

Jer - mama je kod kuće i iako je dijete izvan kuće ona ima iskljućen mobitel

      - zovem oca, ali on nije nazvao mene da me pita za svoje dijete, a kamoli da se zahvali na pomoči

       - i kako to da nisu znali da je djetetu istekla kartica u mobitelu

Doista, puno toga nije u odgoju, već u naravi...

Moj prvi susret sa polimernom glinom, i odmah u tako divnoj akciji.

Što ima ljepše od djeteta,a isto tako što ima tužnije od bolesnog djeteta.

Za mene ništa.

Djeca su moja istinska ljubav,najljepša radost života moga.

Nadam se da će moje bočice izmamiti osmijeh na lica malenih, da na trenutak zaborave...