Upitala sam srce svoje ,
dal još isto ljubi srce tvoje,
a ono je lupat stalo,
 kao da iskočit želi,
i odgovor mi rječit daje, 
ono se i poslije 31 godinu  samo  tebi tako veseli...




Na Valentinovo smo se u Pivovari zaručili, 
prvoga sina Valentino nazvali.



SRETAN IMENDAN MOME ŽIVOTNOM SUPUTNIKU, SINU VALENTINU  I SVIM VALENTINAMA I VALENTINIMA

U mojoj glavi sobice,

u njima složene police,

dok mir u srcu i duši caruju,

red i mir u sobicama i na policama vladaju...

A kad se dogodi neka frka,

u njima nastane zbrka...

Ispremješaju se sobice,

razbacaju police,

i treba mi neko vrijeme

dok sve uredno ne posložim,

dok sve zbrojim i pomnožim.

Dok svaki problem i muka,

ne sjednu na mjesto  svoje,

nemirno je srce moje...

I onda opet,

do nove zgode,

sve su sobice i police u redu,

a čim dođe frka

u njima nastane zbrka...

I onda opet...

Nekad  bih ti htjela reči
sve one grube  i ružne riječi,
što u glavi ponekad se množe,
i tjeraju me da iskočim iz vlastite kože.
 
Dobro stara poslovica veli,
nemoj da bude - što na umu ,to na drumu.
Sjedni, razmisli,vagni,
odaberi što reči treba
da tvoje grube riječi ne dođu do neba,

Jer sada se ljutim,durim, vrištim i plačem,
više u sebi nego na glas,
jer drugačija ne znam ovog trena biti,
i u samoći tražim spas....
A za koji časak, kad me to prođe,
opet ću ti se u krilo sliti,
tražiti sebe i tebe
i biti s tobom jedna duša, jedno tijelo
jer ti i ja smo voljeno Božje djelo...

Skoči gore,
pa pada dolje,
pa još jednom,
i još jednom,
pa se valja,
pa poskakuje,
zavrti se oko osi,
pa dopušta da se nosi...

Ima točke,
neka pruge,
neka slike,
neka duge...

Miluju ju,
neko poljubac daje,
neka se mazi,
pa joj lica sjaje...

A ona uživa
i jedva čeka
da se nosi,
ona voli
da se umiva u rosi...

I mogla bih o njoj 
pisati još dugo,
al unuci su ovdje
i ne preostaje mi ništa drugo
već uzeti ju u ruke
i riješiti djecu muke...

Povesti ih na livadu prvu
učiniti sreću njima i njoj,
jer pogodili ste,
ona dolazi iz sporta,
ona je divna, okrugla lopta...