Nedjelja...Tek je sedam...Moji još spavaju...Gledam kroz prozor,a na travi mraz,sunce trlja još pospane oči...Idem-ne idem,pitam se,a onda ona odlučna ja, počne sa oblačenjem i spremanjem.Za 10 minuta bila sam gotova,tiho se iskradajuči iz stana...I već veselo, iščekujući susret sa novim danom stvorenim baš za mene,silazim stepenicama ,uzimam svoj "mercedes" i jurim prema Bundeku dok mi prste bride od hladnoće...A kad sam stigla-koje li ljepote...Tišina,mirisi,jutro i ja...
slike su prekrasne...hvala...asociraju me na ono prvo stanje i sklad u Edenu (mada ne znam kako je izgledalo, ali prema opisu mi se sviđa) ;))